Brancin

Brancin / Lubin, Dicentrarchus labrax

Brancin je vrlo močna riba za koju se sa pravom smatra kako je vladar obalnog mora. Grabežljivac poput njega sa krupnom glavom i velikim i snažnim ustima u stanju je napasti plijen prilicno nerazmjeran njegovoj velicini. Unutrašnjost usta puna sitnih zubiju koja podsječa na brusni papir onemogućuje bijeg plijenu koji završi u njezinim ustima.

Ostali narodni nazivi:	lubin, dut, levrek, smudut, vuk i posljednjih godina sve češći među ribolovcima – branko!
Strani nazivi:	engl. European Seabass; franc. Bar europeen; njem. Seebarsch; tal. Spigola
Vrijeme mrijesta:	Kraj jeseni i početak zime
Porodica:	Moronidae (brancini)
Bliski rođaci:	kirnja, kanjac, vučić i pirka

Izgled

Samo tijelo brancina je dosta specifično i lako prepoznatljivo. Boje je na gornjoj strani olovno-sive, u sredini srebrenkaste te na donjoj strani srebrenkasto-bijele.
Krupna glava, izduženi rep te snažan i dosta velik rep omogućavaju mu brze i efikasne napade gdje kao pobjednik većinu vremena prolazi baš brancin. Vidljiva je bočna linija te pjege koje su prisutne samo u mlađih primjeraka te rastom samog brancina postepeno nestaju.
Duljine je do jedan metar, najveće težine do 14-15 kg sa relativno čestim primjercima od 5-8 kg međutim najčešće se love primjerci od oko 0,50 kg.

Obitavališta

Obitava u vodama Mediterana ali i Atlantskog oceana. Brancina možemo naći uzduž čitave jadranske obale, u mutnom i bistrom, slanom i manje slanom moru te ušćima rijeka neovisno o tipu dna. Najčešće obitava u moru od 2 – 10 metara dubine, te iako se vjerovalo kako ne zalazi dublje od 15 metara, zadnjih godina ga se sve više može sresti i na dubinama večim od 20 metara. Brancin voli pjeskovita, kamenita i posedonijom obrasla tla. U potrazi za plijenom učestao je u svim uvalama i lukama pa čak i u blizini ljudskih naselja. Izrazito je teritorijalna riba te se na istom području zna zadržat i po nekoliko mjeseci. Ustvari, mogli bi smo reći kako je brancina moguće sresti na svim mjestima gdje se nalaze jata sitne ribe poput gavuna. U RH najpoznatija lovišta brancina nalaze se u okolici zapadne Istre, Novigradsko more, Velebitski kanal, Šibenski zaljev te ušće Neretve te ostali uski morski prolazi (Osorski tjesnac, ušće Zrmanje u more, uvala Karinskog mora, kanal između Velog i Malog Brijuna, područje Murtera kod kanala Vranskog jezera, mosta između Ugljena i Pašmana itd…). Veća jata formiraju u dva razdoblja, od početka mrijesta krajem prosinca te tijekom proljeća, kada se more počne naglo zagrijavati te dosegne temperaturu od 17 °C

Ishrana = Plijen

Osnovnu ishranu brancina čine gavuni, papaline, inćuni te male jegulje , tj. plijen koji se većinom nalazi na području njegova obitavališta. Vrlo često napada i veći plijen, poput cipla a ponekad u svoj jelovnik uvrsti i rakove.
U vrijeme seobe, u proljeće prema rijeci i u jesen prema moru brancini love u većim jatima. Za lov koriste dosta specifičnu taktiku. Kada su neaktivni nalaze se u dubljem dijelu vode. Kada lov počne dižu se prema površini i tjeraju plijen prema obali gdje nemaju načina za bijeg te je sam čin lova vrlo često efikasan.

U normalnim okolnostima kada ne love u jatima brancin rabi tehniku „čeke“ te vrlo rijetko progoni plijen. Skriven u zaklonu budno prati zbivanja te čeka neopreznu ribicu. Ishod je jasan, streloviti napad i… tko živ tko mrtav. Upravo zato jest posebno važno da svoje sisteme zabacujete kraj prirodnog ili umjetnog zaklona, primjerice bove.

Ribolov brancina / lubina

Iako trenutno u RH ne postoji lovostaj na brancina radi mrijesta koji se događa između siječnja i ožujka, ipak je potrebno poštivati neke odredbe uvedene radi zaštite brancina i sveukupnog ribljeg fonda. Trenutno minimalna lovna veličina na brancina iznosi 23 cm. Molimo sve sportske ribolovce da se drže navedenih mjera, naravno nije na odmet i koji centimetar više…